• Počeo je moj godišnji odmor

    6. kolovoza 2016.
  • Za mene to znači vrijeme posvećeno meni. Bilo da se radi o mojim aktivnostima, bilo o druženjima. Odmor za mene znači – mogu sve, ne moram ništa. To sve uključuje trening svih triatlonskih disciplina (plivanje, bicikl, trčanje), jogu, trening snage, učenje za faks, učenje francuskog, čitanje knjiga, dovoljno spavanja, kvalitetna prehrana. Svjesno i metodički podizanje kondicijskog nivoa na tjelesnom, energijskom i duhovnom nivou.

    Blagoslov je da imam savršene uvjete za sve to bivajući u jednom malom zaseoku primoštenskog zaleđa. Čak ni Google Earth nema ime za tih par kućica. Tih nekoliko desetaka duša koje tamo žive s ponosom znaju da se njihovo obitavalište zove Tribežić, a nas nekolicina koja imamo mogućnost doći tamo i uživati, zovemo to mjesto: sanatorij.

    Kamen, masline, makija, cvrčci i sunce. Tu i tamo prođe neki auto. I puno biciklista.

    Vozeći se jutros na biciklu radosno sam pozdravljao i bivao pozdravljen od svakog biciklista, a sreo sam ih više nego auta. Možda je to moja projekcija, možda ne, no ne mogu se oteti dojmu radosti i zahvalnosti svakog od nas što možemo raditi ono što volimo. Biti aktivni, biti na čistom zraku u predivnoj prirodi. Naš način odmora.

    Osjećam se povezan sa ljudima koji strastveno vole to što rade. Volim vidjeti taj čudesan sjaj očiju i ton glasa koji meni izaziva trnce po rukama kada ljudi na taj način pričaju o svojim hobijima, aktivnostima, ljubavima. Nije mi bitno radim li ja to isto – ne, bitno mi je doživjeti njihovu energiju.

    Nedavno sam vidio prijatelje koji su se vratili sa svojeg prvog trekinga po Himalajama (ja nisam tip koji je išao u planine, niti me one zovu, čisto da se zna) i jednostavno nisam mogao skinuti pogled sa njihovih lica. Ozarenost, radost, ispunjenje, strast,… sve to i još puno više. Gledate lica koje znate nekoliko desetljeća, a koja su poprimila jedan potpuno novi izričaj.

    To je strast koju ja volim doživjeti.

    To je ono ili ona iskustva nakon kojih nismo isti kao prije. Ona nas obogaćuju. Zahvaljujući njima rastemo, osjećamo se potpunije i zrelije. Ponekad su ona fizička, ponekad energijska, ponekad duhovna, a ponekad sveobuhvatna.

    To nam svima želim!