Sport i joga

Često me ljudi pitaju gdje ja vidim poveznicu joge i sporta. Sa današnjim iskustvom bavljenja joge i sporta, ja vidim puno više sličnosti nego bilo kakvih razlika.

Krenimo sa rekreacijom: odlučili ste se baviti nečim da bi ste se osjećali bolje, vitalnije, zadovoljnije, ispunjenije. Željeli bi ste da je to dobro za Vaše zadravlje. Iz mog iskustva, to su ista razmišljanja koja neke ljude odvedu na sat joge, a neke u npr.  školu trčanja, triatlona ili nekog drugog sporta. Imamo urođen instinkt da je kretanje važno za naše zdravlje. Ali imamo drugačije interese. Neki su kompetativniji, neki ne. Na treningu bilo kojeg sporta ljudi se takmiče međusobno. Na satu joge, ljudi se gotovo u pravilu takmiče sa sobom. Na žalost, toga vrlo često nisu uopće svjesni. Vrlo često neki izazovni položaj ili pokret vide kao što trkač vidi ciljnu ravninu. Iskreno, jako se trudim to osvijestiti kod svojih vježbača, no ponekad mi izgleda kao da je natjecanje hardwired u našim neuronima.

Kada jogi odluči ostvariti neki siddhi (savršenstvo) ili Samospoznaju, to, barem onoliko koliko je meni poznato, ne izgleda drugačije od režima rada vrhunskog sportaša. Prvo, potražit će nekoga tko će ga podučiti kako postići taj cilj (u sportu: vrhunski trener). Prilagodit će sve ostvarenju tog cilja: dnevne aktivnosti, prehranu, spavanje, vježbanje, rekuperaciju. U vrlo kratkom roku postat će socijalno neprilagodljiv i steći poseban status.

Ono gdje ja vidim da se danas vrhunski sport u potpunosti približio jogi, je spoznaja, da za uspjeh trebate imati sve posloženo: od glave, tijela do … dobre karme :), ili sreće kako bi rekli sportaši.

Podijeli

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on email

Pridružite nam se danas